Izleti u Krapini

Omiljena zabava starih purgera bila je i odlazak u brda i prirodu te su mnogi bili poznati planinari. Ne samo da su odlazili na Strahinjčicu, već i dalje u brda oko Samobora, a i u Sloveniju.
Planinarsko društvo je aktivno radilo i okupljalo mlade i sve one koji su bili zaljubljeni u prirodu. Pred II. svjetski rat počeli su i s izgradnjom planinarskog doma na Strahinjčici, ali je taj dom završen i izgrađen tek u novije doba. Nesretne okolnosti i prilike pred rat, a onda i nestašice nakon rata, negativno su utjecale na rad pa mnogi stari purgeri - planinari koji su se trudili i zalagali da se dom izgradi nisu imali sreću da vide ostvarenje svojih snova i želja.
Pripreme za odlazak u brda i prirodu obavljane su dan ranije.
Svi su pred odlazak obuvali jake cipele – gojzerice, ličke vunene čarape, muškarci hlače, koje su nazvali "pump-hozne", a žene suknje, sportske bluze i veste koje su same isplele. Ženska čeljad nije nosila hlače, jer tada to nije bilo moderno, a govorilo se i da nije u skladu s ćudoređem, "Gda si babu videl v hlača? Kak bi to zgledalo! Im je baba žensko i ne priliči joj da se obleče v mušku obleku. " No nije toliko važno to kako su bili odjeveni, važno je to da su i žene odlazile na izlete u brda. Svi su se natjecali u raznim, danas bismo rekli - disciplinama: brzom hodanju, trčanju, pripremanju mjesta gdje će sjesti za vrijeme odmora. Igrali su se i šalili, ali najviše su gledali jedni drugima u naprtnjače (ruksake). Važno je bilo što tko nosi, koliko nosi te da li je pripremljeno nešto što drugi nisu ponijeli. Standardno su se nosile određene jestvine, ali za svaki izlet moralo je biti i neko iznenađenje. Jeli su zajednički. Sjedali su, a žene su posluživale jelo iz svih naprtnjača i nije se pitalo tko što jede, čije je i koliko je pojeo.

Osim ovih izleta u kojima nisu baš svi sudjelovali, na hodočašća su išli baš svi. Stari i mladi - osim onih koji su bili bolesni ili ih je spriječila neka viša sila. Tijekom godine, ljeti i u ranu jesen, proštenja je bilo više te je svatko mogao otići barem na jedno. Nije li se išlo u Mariju Bistricu, Svete gore, Sljeme ili na neko od slovenskih svetišta, išlo se zasigurno na Trški Vrh.
Nedjeljom i blagdanima išlo se kočijama na izlet u Trakošćan i u Rogašku Slatinu, a u Krapinske Toplice obvezatno svake godine na liječenje. Svi stariji Krapinci išli su u toplice na kupanje i "puštanje krvi" - stavljanje tzv. "roga".

Smatrali su da čovjek mora jednom godišnje pročistiti krv i to tako da mu se stave pijavice ili "rog". Kura je trajala najmanje tjedan dana, a pri tom se obilno jelo i pilo. Purgeri su mislili da je dovoljno pustiti krv i na taj je način pročistiti pa da onda opet mogu obilno jesti. Za vrijeme liječenja u svom su omiljenom svratištu obilno jeli tamošnje specijalitete. U toplice se išlo prvenstveno zato da se dobro jede, pije i zabavlja. Kura kupanja, masaže i puštanja krvi bila je sporedna. Išlo se na liječenje, a uglavnom se zabavljalo.

Nakon što je 1929. godine izgrađena željeznička pruga do Rogatca, vlakom se, barem jedanput godišnje, odlazilo na izlet u Rogašku Slatinu, uz obvezatni ručak i poznate kolače. Uz zvuke valcera i poznatih melodija iz opereta, uz promenadnu glazbu i čuveni kapuciner, proveli su veselo poslijepodne te se razdragani i veseli u predvečerje vlakom vratili u Krapinu.
Bilo da se išlo na izlet u toplice, Rogašku Slatinu, na neko proštenje, na Strahinjčicu ili Samoborsko gorje, obilno se jelo i pilo, plesalo i pjevalo - jednom riječju - stari su se purgeri znali zabavljati! Kruna svih njihovih odlazaka bilo je kušanje jednog od lokalnih specijaliteta. Zbog svega toga mnogi su imali probavne smetnje, a naročito zbog konzumiranja velikih količina alkohola, te su se podvrgavali kurama liječenja u domaćim "Mrzlicama" ili Kneippovom lječilištu. Po povratku kući dugo se pričalo o tome što se na izletima jelo i pilo, a donosili su se i novi recepti.

Osobito zanimljive izlete znali su organizirati krapinski obrtnici i to po strukama, ali je bilo uobičajeno da se udruže svi obrtnici, bez obzira na struku, te da zajednički pođu na izlet. Izlete su organizirali povodom nekog većeg blagdana, u čast neke proslave ili godišnjice vezane uz povijest grada ili šire zajednice. Ovi su izleti bili veoma zanimljivi pa su mnogi Krapinci, koji nisu bili obrtnici, rado u njihovom društvu odlazili na izlete te se dobro i lijepo zabavljali. Iako su pripremljene košare obilovale uredno složenim jelima, nisu izostali niti pečeni janjci i odojci. Najčešće su ih pekli na otvorenome. na proplanku Strahinjčice, Tri kralja ili neke livade u blizini Krapine. Na tim je izletima bilo neizostavno fotografiranje svih prisutnih ili nekog od zanimljivih detalja. Zahvaljujući toj navadi i mi možemo vidjeti kako je bilo na izletima obrtnika.